O imenu "Svinica"
Kako je selo nastalo i odakle mu baš takvo ime niko danas sa sigurnošću nebi mogao ustvrditi. Također, bilo bi previše hrabro govoriti ili pretpostavljati o godini i vremenu nastanka. Može se čuti da je selo ime dobilo po istoimenom potoku čiji tok paralelno prati selo. Svinica, potok koji gradi čudne meandre tj. obllike svog toka i korita pa se znao "sviti" kao da je u klisuri a ne na pitomoj reljefnoj osnovi.
Druga teorija vodi nas u daleku Rumuniju i njenu pokrajinu Wallachiu (Vlašku). Baš tamo, s lijeve strane velikog Dunava leži istoimeno selo Sviniţa. Sviniţa, iako naizgled drugačije ime, jeste različito ali samo u pisanoj formi. U izgovornoj naziv je identičan. Razlog tome je što savremeni Rumunski jezik ne poznaje slovo "C", već u njegovu zamjenu koristi slovo "Ţ", i to u gotovo svakom slučaju. Ovoj teoriji u prilog ide i slučaj pojave identičnih a karakterističnih prezimena u Rumunskom i Banijskom selu – Klobučar, recimo!
Ni veza Banije i Vlaške ne mora biti slučajna. Poznato je da su Vojnu Krajinu, s čijim nastankom se i vezuje pojava srpskog življa na ovim prostorima, paralelno sa Srbima naseljavali i Vlasi. Dakle, Svinica bi mogla biti i Vlaško selo. Danasse Sviničani uglavnom izjašnjavaju kao Srbi što nije nikakvo čudo obzirom da se i većina Vlaha upravo tako predstavlja, riječ je o poistovjećivanju, asimilaciji i utapanju Vlaške u Srpsku naciju. Također, lijeva obala Dunava na kojoj leži Sviniţa, nekada je pripadala Srpskoj državi. Te teritorije su date u miraz srpskoj princezi udatoj za rumunskog prijestolonaslijednika. Dakle, Sviničani bi lako mogli biti i Srbi, pravi-pravcati.
U prilog ovoj teoriji ide i činjenica seoske slave. Naime, Banijski sviničani slave kult svete Petke i svetog Jovana kojima su podigli i crkve a Vlaški Sviničani, pak, slave svetog Iliju i svetog Nikolu kao svoje seoske slave. Međutim, činjenica da je naša Svinica svojevremeno imala crkvu (brvnaru) posvećenu svetom Iliji govori upravo u prilog ovoj teoriji!
Naveo bih još jednu zanimljivost Vlaškog sela. Ono danas postoji na nešto višoj, lokaciji nego ranije. Selo je praktično izmješteno na višu kotu jer je izgradnjom brane i hidroelektrane Đerdap moralo biti potopljeno (stvaranjem akumulacionog jezera). Jedna nam Svinica, dakle leži pod vodom kojom sada plove brodovi... jedini simbol i spomen na staro selo je, kao najviša seoska građevina, crkveni toranj koji, odolijevajući vodenoj sili, i dan danas štrči iz vode...
Ovdje nije kraj kada je ime Svinica u pitanju, naći cemo još jedno istoimeno podno Petrove Gore (Kordun), postoji i u pisanim izvorima i na internetu. Pominje se stara tvrđava i junačka tradicija[1]... idući dalje po internet pretraživačima svinicu nalazimo i u Slovačkoj, Poljskoj, Českoj...
No, Vratimo se Banijskoj Svinici. Još jedna teorija vodi nas u pradomovinu Crnu Goru po čijim brdima možemo sresti loze koje nalazimo i u našoj Svinici: Vuksanoviće, Erakoviće, Milišiće... I loza Bronzića jasno je vezana za to tlo. U Bokeljskom manastiru Savina postoje za to nepobitni dokazi[2].
Sigurno je da su, seobama Srba pred Turcima, Sviničani dospjeli na ovo tle, čak vjerovatnije iz Crne Gore nego iz Vlaške ali je također, indikativno da su obje Svinice mogle tako nastati, da je jedna grupa otišla ka zapadu a druga ka sjeveru tj, sjeveroistoku...
